Grigor Vitez
PLAVA BOJA SNIJEGA
režija i dramatizacija / Iva Lehunšek Panić
igrana predstava / 6+
trajanje / 40 minuta
“Plava boja snijega” je priča za čitanje i prikazivanje i nalazi se u zbirci zagonetki, pjesama i priča ”Kada bi drveće hodalo” Grigora Viteza. “Plava boja snijega” smatra se originalnim scenskim djelom u kojem najveću ulogu igraju dijalozi koji su organizirani u stihove.
Grupa 12 DD je grupa djevojaka koje svoju strast za scenskom umjetnošću njeguju još od predškolskog doba. Nakon brojnih scenskih uprizorenja ove su se godine odlučile poigrati stihovima, a za izvedbu posuditi jednog mladog glazbenika i zajedno s njim uživo muzicirati govoreći u stihovima s nejednakim brojem slogova i nepravilnom rimom.
Igraju:
- Marija Hemen – General Razbinos
- Una Alimović – Dvorska luda, Kačkavalj
- Petra Dujić – Kralj Karaslav, Kačkavalj i Građanka kraljevine Murabije
- Lara Bakiš – Kralj Karaslav i Građanka kraljevine Murabije
- Maša Vidačković– Kralj Karaslav, Kačkavalj, Krizatema i Dvorjanin
- Lina Glamočanin – Krizantema i Dvorski stražar
- Klara Cvitkušić – Kačkavalj, Krizantema i Dvorjanin
- Anja Cesar – Krizantema i Dvorjanin
- Ena Kovač – Krizantema i Kačkavalj
- Katarina Barbarić – Krizantema, Kačkavalj i Dvorjanin
- Iva Kreševljak – Krizantema i Dvorjanin
- Bela Franelić – Kaloper
- Juraj Panić – Dvorska luda, Kačkavalj,Stražar i Svirač
Na 28. FZKA-u glumica Marija Hemen nominirana je za najbolju žensku ulogu, a predstava Plava boja snijega za najbolju predstavu u cjelini.
kritika…
Na stranici kritikaz.com izašla je kritika ovogodišnjih predstava s FZKA. Potpisuje ju g. Igor Tretinjak, a cijelu možete pročitati na linku OVDJE.
Mi ovdje izdvajamo samo dio koji se odnosi na našu predstavu:
Antologijska priča Grigora Viteza Plava boja snijega jedna je od onih koje pružaju beskrajne mogućnosti (scenske) igre, zbog čega su predstave nastale po njoj česte, ali i kvalitativno vrlo različite. Sloboda je nekima prostor kreativnosti, a drugima vlastitih traženja i, nažalost, gubljenja. Redateljica Iva Lehunšek Panić Vitezov je tekst na sceni pretvorila u višestruku igru – scensku i dječju, ali i igru likovima i s likovima, sa samima sobom i suigrači(ca)ma, rekvizitima i tekstom. Mlade glumice Marija Hemen, Una Alimović, Petra Dujić, Lara Bakiš, Maša Vidačković, Lina Glamočanin, Klara Cvitkušić, Anja Cesar, Ena Kovač, Katarina Barbarić, Iva Kreševljak i Bela Franelić te glumac Juraj Panić vrlo su opušteno (što je rezultat sigurnosti u sebe i materijal) ulijetali u uloge, oduzimali ih jedni drugima, nastavljali se jedni na druge, no ne kopirajući, već stvarajući vlastite karaktere, čime su stvorili cijelu galeriju likova (u likovima). Njihova je igra bila ispunjena čistom i iskrenom radošću igranja iz koje je, uz odličnu scensku i (su)igračku energiju, isplivao niz izuzetno duhovitih glumačkih minijatura, što je rezultiralo odličnom predstavom.
https://kritikaz.com/vijesti/Kritike/53854/Neodoljiva_zaraznost_igre
osvrt sa SKAZ-a 2024.
BORIS KOVAČEVIĆ
Redateljica Iva Lehunšek Panić predstavila nam je scensko djelo u stihovima Grigora Viteza Plava boja snijega. Vidjeli smo minuciozno režiranu predstavu punu bravuroznih interpretativnih detalja koju je izvelo dvanaestak sjajno uvježbanih, živih, dinamičnih i vrlo glumstvenih djevojčica s jednim dječakom koji je ujedno i sjajan glazbenik. Režija, organizacija, bogato i profinjeno iznijansirana govorna interpretacija stihova, maestralan scenski pokret, disciplina izvođača, minimalna scenografija, dobro pogođeni kostimi kao i sveukupno nadahnuta i vedra izvedba, sve je to pridonijelo iznimnom dojmu koji je postigla ta predstava. Sjajan scenski uradak u razini ponajboljih profesionalnih kazališta.
LUCIJA KLARIĆ
Kultnu Vitezovu priču adaptiranu kao komad za uličnu trupu zabavljača i izvođača, izvodi neupitno talentirana grupa mladih glumica i jednog glumca koji na sceni djeluju kao kolektivno tijelo “dvorske lude” s misijom pričanja priče i zabavljanja publike. U svojim su izvedbenim namjerama nevjerojatno uspješni jer cijela grupa diše i igra kao jedno, spretno se pretačući iz jedne konstelacije u drugu, stvarajući okvir scene i uskačući i iskačući u likove iz djela, mijenjajući se i uvijek održavajući aktivni kor koji nadopunjava sliku i radnju. Složni kao jedno izvedbeno biće, istodobno i svaki od članova i članica grupe unosi svoju specifičnu interpretaciju prpošnih i šašavih Vitezovih likova kao što su svojevoljni Kralj, ne-tako-mudri mudrac i “princezasta” Princeza. U tim su varijacijama likova izrazito virtuozni i zaigrani, a cijela je dinamika predstave jednostavno zavodljivo fluidna i efektna, ponajviše zahvaljujući izvođačima koji tako spretno vode cijelu priču i prikazivanje, te nikad ne padaju u scenskom ritmu. Potpuno osvajaju detalji kao što je upotreba žive glazbe, točnije klarineta koji se najprije čuje iza kulisa, a potom se uvlači u scensku igru i služi gotovo kao dijaloški suigrač s cijelim narativom. Na stilskoj i vizualnoj razini jednostavni “cirkuski” rekviziti i plavi kombine- zoni nadopunjuju ovu maštovitu adaptaciju Vitezove Plave boje snijega u kojoj se, osim cijelog nadarenog ansambla, ističe i mlada glumica u ulozi napuhana generala kojeg iznosi s neposrednom i prirodnom komičnošću (kojom inače odiše i cijela predstava).
KATARINA ARBANAS
Predstava Plava boja snijega u režiji Ive Lehunšek Panić i izvedbi grupe DD12 nije izvrsna, nego je, prema mom mišljenju, spektakularna. To je formalno, sadržajno i estetski zaokružena cjelina. Mlade glumice i glumac (koji je ujedno u funkciji žive scenske glazbe na klarinetu) izgovaraju stih kao upućen govor, a u domeni glasa, govora i pokreta spretni su i izuzetno autentični. U svakoj sekundi predstave vidljivo je vladanje scenskom situacijom, te je svaka rečenica izgovorena s odnosom, i to istodobno na dvije razine – iz pozicije glumca kojemu je neka uloga/situacija dodijeljena i iz pozicije lica iz Vitezova djela koje egzistira u svojim dramskim okolnostima. Ta vrsta razumijevanja glume i kazališne umjetnosti za tu je dob potpuno izvan svih okvira. Glazba u predstavi nije samo u funkciji atmosfere nego je nadogradnja teksta jer pojedini glazbeni motivi funkcioniraju kao replike unutar dijaloga. Predstava je toliko specifična i detaljna u svakom segmentu da, gledajući, imamo dojam da doslovno ni jedan zarez u tekstualnom predlošku nije ostao neiskorišten za dramski potencijal tog rada. Prema mom mišljenju, to je zasigurno jedan od najuspješnijih radova ovogodišnjeg SKAZ-a.