autorica teksta / Tatjana Lisac – prema motivima iz knjige Sunčane Skrinjarić
PLESNA HALJINA ŽUTOG MASLAČKA
režija i dramatizacija / Iva Lehunšek Panić
autor glazbe / Vlatko Panić
koreografija/Cvita Pastuović
igrana predstava / 4+
trajanje / 35 minuta
Plesna haljina žutog maslačka dirljiva je priča o ljepoti, nježnosti i dobroti. Svake godine na cvjetnoj livadi priređuje se raskošan bal cvijeća. Svi odijevaju najljepše i najsvečanije haljine. No postoji i cvijet koji nitko ne primjećuje zbog njegove neuglednosti – maslačak. On nema ni novo ruho za veliku svečanost. Nad njegovom tugom sažalili su se bubamara, leptir i jedna djevojčica koja sve to možda samo sanja. Maslačkova potištenost omekšala je srce staroga zlobnog pauka, koji mu odluči istkati najljepšu haljinu od najdivnije pređe. I tako je neugledni maslačak zablistao na balu i svojom ljupkošću zasjenio sve uzvanike.
Igraju:
• Potočnica, Krijesnica: Bela Franelić
• Bubamara: Una Alimović
• Zumbul, Uholaža: Katarina Barbarić
• Mak, Smrdljivi martin: Lina Glamočanin
• Tulipan, Pčela: Petra Dujić
• Leptir: Marija Hemen
• Narcisa, Mrav: Klara Cvitkušić
• Orhideja, Komarac: Ena Kovač
• Pauk: Lara Bakiš
• Ruža, Cvrčak: Iva Kreševljak
• Maslačak: Nina Golub
• Djevojčica: Luce Cvitan
Žiri s 47. SKAZa (2023.) je napisao:
MARIJA KOLB
Minimalistička, a vrlo efektna scenografija lišća i bršljana, uz šarene i živopisne kostime, apsolutno je dovoljna da doživimo livadu u punom cvatu jer je u predstavi naglasak na glumačkim interpretacijama, scenskom pokretu i zaraznim songovima. U borbi za titulu najljepšeg balskog cvijeta odnosno najljepše haljine, tašto se cvijeće nameće vrijeđajući pritom skroman i samozatajan cvijet maslačka. Svjedočimo bullyingu među cvijećem, a ta je tema itekako korisna za promišljanje s obzirom na dob polaznica grupe. Scensko kretanje na razini grupe za svaku je pohvalu. Kukci se kreću na svoj specifičan način (bubamara Una Alimović i leptir Marija Hemen), precizne su i dosljedne, samozadovoljno cvijeće pak na drugi, zavodljiviji i lepršaviji način, a pauk (Lara Bakiš) ima najzahtjevnije plesne dionice i pritom sjajno kontrolira dah. Iako je matrica songova s nasnimljenim vokalima bila prilično glasna, nije „pokrila“ pjevanje uživo, koje je za svaku pohvalu, pa se u daljnjim izvedbama preporučuje sti šavanje vokala na matrici kako bi pjevanje uživo, koje je vrlo točno, više došlo do izražaja. Evidentno je da su polaznice 12 DD grupe vrlo uigrane i uvježbane, da suvereno vladaju materijalom, da su u izrazu slobodne i neopterećene, da igraju s lakoćom, da u izvedbi i svojim glumačkim kreacijama uživaju i da se zabavljaju. Predstava u cjelini pravi je primjer sjajno režijski posloženog materijala koji „ide na ruku“ svim polaznicama jer ima pruža mogućnost da predstave sve svoje talente dok istodobno progovara i educira o nasilju.
ZLATKO KRILIĆ
Užitak je bio gledati ovu predstavu i pritom vidjeti koliko i mlade izvođačice uživaju. Izvedba je bila potpunu kazališni doživljaj, cjelovita i na visokoj razini po svim teatarskim elementima. Scenografija jednostavna, ali dostatna i upečatljiva – tek žbunje na prosceniju i nekoliko lisnatih grana bršljana koje vise na sredini scene. Kostimi crni s tek ponekim elementom u živim bojama, koji se mijenjaju u ovisnosti o liku. Rekvizita – samo poneka lepeza, jedna lutka i možda još ponešto. Koliko je prethodno spomenuto minimalističko, toliko je ono što slijedi raskošno, a to su – scenski pokret, ples, pjevanje, gluma i glazba, a ponajviše energija koja pršti iz izvođača. U eventualnoj doradi valjalo bi ispraviti neke krive naglaske, a možda bi bilo dobro porazmisliti i o dramaturškom okviru. Sadašnji okvir se bazira na objašnjenju da djevojčica to sve sanja, pa predstava počinje i završava s njenom scenom, a te scene (iako dobre i dobro odigrane) su u energiji, a pogotovo u komunikaciji s publikom, neusporedivo slabije od scene koja slijedi nakon prve ili one koja prethodi završnoj. Nepotrebno je naglašavati da je sve to san.
Pjesma ‘’Krivo, pravo’’ trenutačno osvaja svako uho, a k tome glumice ga izvode scenski atraktivne uz izvrsnu koreografiju. Šteta jedino što ga samostalno ne pjevaju na sceni, nego ga dopjevavaju preko matrice, a ona je preglasna. Koreografija i scenski pokret su među najvećim vrlinama ovog uprizorenja. Odreda se svi divno kreću, svaki na svoj način u ovisnosti o ulozi, a posebno se ističu kretnje Pauka. Ova predstava je cjelovit kazališni doživljaj.
MARKO HERGEŠIĆ
Od početka do kraja izvrsna predstava čime je i zaslužila naslov najbolje dječje na svim susretima. Čvrsta, jasna i jednostavna režija, odlična glazba koja puni i podržava, naznake kostima dovoljne, pokret s mjerom kad i gdje treba, scenografija jednostavna, a izgleda veliko, sve odreda odlične uloge malih glumaca. Prenesu publici i priču i vlastitu radost igranja. Nema se tu više što reći ni poželjeti.
Na 47. FKAZ-u, Doza drame je osvojila nagradu za najbolju dječju predstavu u cjelini s “Plesnom haljinom žutog maslačka”.