Doza drame je na ovogodišnjem SKAZ-u (Susretu kazališnih amatera Zagreba) sudjelovala s čak sedam predstava! Osim što je ostao neizbrisiv trag u našim sjećanjima, trag smo ostavili i kod stručnog povjerenstva (redatelj Mario Kovač, glumica Branka Cvitković i dramaturginja Dora Delbianco) kojima zahvaljujemo na divnim riječima i kritici poslije svake pojedine izvedbe. Naši su se polaznici osjećali kao profesionalci, kako zbog svih osvrta stručnog povjerenstva tako i zbog divne ekipe Centra KNAP koji su nam svojom profesionalnošću i susretljivošću pomogli da što bolje prezentiramo naše predstave.
Priznanja 50. Susreta kazališnih amatera Zagreba
PRIZNANJE 50. SKAZ-a za najbolju predstavu za djecu i mlade dobiva
Princeze su bezveze // Doza drame
Ova razigrana dječja predstava odlikuje se ozbiljnošću i fokusom koji bi mogli biti primjer i mnogima u odraslom kazalištu. Kroz dekonstrukciju poznatih nam bajki i likova, mnogobrojna složna ekipa propituje zadane uloge i životna očekivanja, postavljajući ljestvicu igre uvijek visoko te snažno i energično portretirajući plejadu buntovnih princeza i jednog sasvim neobičnog princa. Pametan, dosjetljiv i šarmantan scenski materijal koji se gleda u jednom dahu.
PRIZNANJE 50. SKAZ-a za najbolju originalnu glazbu dobiva
Vlatko Panić i grupa za predstavu Postolar i vrag // Doza drame
Inventivno zamišljena predstava pokazala nam je zapostavljeni književni klasik u novom ruhu. Uživo izvođena glazba na jednostavnim instrumentima poput usne harmonike i čegrtaljke uz korištenje scenske rekvizite u obliku putnih kufera kao udaraljki dala je ritam predstavi u kojoj je talentirani ansambl ostvario čitav niz sjajnih pojedinačnih minijatura. Uz domišljato korištenje glumačkih glasova i tijela za proizvođenje onomatopejskih zvukova u pamćenju nam je ponajviše ostala zvučna slika vlaka na početku predstave kao i dirljiv ples cipelica.
PRIZNANJE 50. SKAZ-a za pedagoški rad dobiva
Iva Lehunšek Panić za rad na predstavama Princeze su bez veze i Bijeli klaun // Doza drame
Cijeli ansambl pokazao je zavidnu razinu preciznosti i discipline dinamičnim izmjenama prizora istovremeno zadržavši dječju razigranost i spontanost. Očito je uložen veliki trud i vrijeme u rad. Mladi uvježbani ansambl vješto se izmjenjuje u čitavom nizu uloga precizno dramaturški i režijski vođen uz dojmljivo zajedništvo igre.
Rezultati stručnog povjerenstva nakon 50. SKAZ-a
Nakon SKAZ-a, stručno povjerenstvo je donijelo odluku o predstavama koje sudjeluju na 50. FZKA-u (Festivalu zagrebačkih kazališnih amatera). Od ukupno 60 predstava, 8 ih je odabrano. Jedna od odabranih je i naša!
DOZA DRAME – POSTOLAR I VRAG
Inventivno režirana i besprijekorno izvedena predstava pokazala nam je zapostavljeni književni klasik u novom ruhu. Uživo izvođena glazba na jednostavnim instrumentima poput usne harmonike i čegrtaljke uz korištenje scenske rekvizite u obliku putnih kufera kao udaraljki dala je ritam predstavi u kojoj je talentirani ansambl ostvario čitav niz sjajnih pojedinačnih minijatura.
Nakon održanog FZKA, dobili smo dvije nominacije:
- Postolar i vrag – nominacija za najbolju predstavu
- Mario Krstanović – nominacija za najbolju mušku ulogu
IZVJEŠTAJ IZBORNIKA // Igor Ružić
Festival zagrebačkih kazališnih amatera (FZKA) 2026. // 28. i 29. ožujka 2026.
„POSTOLAR I VRAG“, DOZA DRAME
Jedna od rijetkih predstava na ovogodišnjem Festivalu koja izlazi iz okvira mladenačkih trauma, ova je obrada pjesme Augusta Šenoe u dramaturškoj obradi i režiji Ive Lehunšek Panić čak i svojevrsno osvježenje u programu, ne samo zbog svoje tematike nego zbog staloženog ali konzekventnog koncepta. Jednostavnu priču o tome kako je postolar „nasamario“ vraga (ili Vraga), ovaj ansambl iznosi programatski histrionski, kao putujuća glumačka družina koja s koferima dolazi na pozornicu i odlazi s nje, gdje god ona bila. Iz tog konceptualnog okvira rađaju se mnoge scenske metaforike i nadoknade scenografije do, pa i preko granica teatra objekta, čime se efektno stvara kazališna čarolija bivanja u trenutku priče i izvedbe, nestalno u pozicijama prije ili kasnije. Upotreba kofera stoga je definitivno režijska interpretacija, dok je upotreba cipela, iako scenski efektna, ipak jednostavna izvedenica radnje, u konačnici čak ni ne u potpunosti razrađena. Unutar tih okvira održava se, ali s određenim usponima i padovima, vitalnost igre pa se i nositelji uloga mijenjaju po potrebi, osim one naslovnog obrtnika koji, kao žrtva ali i kao pobjednik, ostaje stamen. Velika je vrijednost predstave njezina akustička dimenzija, od kako melodijske tako i ambijentalne upotrebe usne harmonike, do zvukova koje proizvodi tako siromašno-bogata rekvizita, ali i sama tjelesnost izvođača. Predstava je potencijalni lektirni hit koji Šenou, ali i Postolara (a pogotovo višeglavog i višeglasnog Vraga!), vraća u zasluženi život.
Čestitamo svim sudionicima i organizatorima!
