August Šenoa
režija i dramatizacija / Iva Lehunšek Panić
autor glazbe / Vlatko Panić
igrana predstava / 6+
trajanje / 40 minuta
Predstava „Postolar i vrag“, prema klasičnoj priči Augusta Šenoe, donosi bezvremensku priču o siromašnom, poštenom čovjeku koji se u trenutku očaja suočava s najvećim iskušenjem – lakim rješenjem i cijenom koja se plaća kasnije. Glad, nemoć i ljubav prema obitelji tjeraju postolara da izgovori sudbonosne riječi i u svoj dom pozove vraga.
Kroz ritam, glazbu, simboliku kofera i zajedničko pripovijedanje, predstava oživljava staru legendu u suvremenom kazališnom jeziku. Iako je priča smještena “jednom davno”, ona govori o vrlo današnjim pitanjima: što činimo kad nemamo izbora, koliko daleko smo spremni ići da bismo zaštitili svoje bližnje i gdje je granica između potrebe i pohlepe.
„Postolar i vrag“ nije samo poučna bajka, već i predstava o snalažljivosti, mudrosti i ljudskoj domišljatosti. Postolar, iako slab pred neimaštinom, ne gubi ljudskost – uz pomoć dobrote, razuma i humora uspijeva nadmudriti vraga i izboriti se za slobodu svoje duše.
Ova predstava podsjeća da nijedna nagodba bez razmišljanja ne prolazi bez posljedica, ali i da se hrabrost, poštenje i vjera u dobro mogu pokazati jačima od svake tame. „Postolar i vrag“ govori o izborima koje svi donosimo, o vremenu koje prolazi i o pričama koje se, poput kofera, prenose s generacije na generaciju.
Igraju:
- Tamara Herceg – Putnik 1, Postolarica, Vrag 3
- Jelena Horvat – Putnik 2 i Vrag 2
- Mario Krstanović – Putnik 3 i Vrag 1
- Mirta Miletić – Putnik 4
- Iva Pandurić Vukelić – Putnik 5
- Vlatko Panić – Putnik 6 i Putnik namjernik
- Alen Škugor – Putnik 7 i Postolar
50. SKAZ
PRIZNANJE 50. SKAZ-a za najbolju originalnu glazbu dobiva
Vlatko Panić i grupa za predstavu Postolar i vrag // Doza drame
Inventivno zamišljena predstava pokazala nam je zapostavljeni književni klasik u novom ruhu. Uživo izvođena glazba na jednostavnim instrumentima poput usne harmonike i čegrtaljke uz korištenje scenske rekvizite u obliku putnih kufera kao udaraljki dala je ritam predstavi u kojoj je talentirani ansambl ostvario čitav niz sjajnih pojedinačnih minijatura. Uz domišljato korištenje glumačkih glasova i tijela za proizvođenje onomatopejskih zvukova u pamćenju nam je ponajviše ostala zvučna slika vlaka na početku predstave kao i dirljiv ples cipelica.
Nakon SKAZ-a, stručno povjerenstvo je donijelo odluku o predstavama koje sudjeluju na 50. FZKA-u (Festivalu zagrebačkih kazališnih amatera). Od ukupno 60 predstava, 8 ih je odabrano. Jedna od odabranih je i naša!
DOZA DRAME – POSTOLAR I VRAG
Inventivno režirana i besprijekorno izvedena predstava pokazala nam je zapostavljeni književni klasik u novom ruhu. Uživo izvođena glazba na jednostavnim instrumentima poput usne harmonike i čegrtaljke uz korištenje scenske rekvizite u obliku putnih kufera kao udaraljki dala je ritam predstavi u kojoj je talentirani ansambl ostvario čitav niz sjajnih pojedinačnih minijatura.
Nakon održanog FZKA, dobili smo dvije nominacije:
- Postolar i vrag – nominacija za najbolju predstavu
- Mario Krstanović – nominacija za najbolju mušku ulogu
IZVJEŠTAJ IZBORNIKA // Igor Ružić
Festival zagrebačkih kazališnih amatera (FZKA) 2026. // 28. i 29. ožujka 2026.
„POSTOLAR I VRAG“, DOZA DRAME
Jedna od rijetkih predstava na ovogodišnjem Festivalu koja izlazi iz okvira mladenačkih trauma, ova je obrada pjesme Augusta Šenoe u dramaturškoj obradi i režiji Ive Lehunšek Panić čak i svojevrsno osvježenje u programu, ne samo zbog svoje tematike nego zbog staloženog ali konzekventnog koncepta. Jednostavnu priču o tome kako je postolar „nasamario“ vraga (ili Vraga), ovaj ansambl iznosi programatski histrionski, kao putujuća glumačka družina koja s koferima dolazi na pozornicu i odlazi s nje, gdje god ona bila. Iz tog konceptualnog okvira rađaju se mnoge scenske metaforike i nadoknade scenografije do, pa i preko granica teatra objekta, čime se efektno stvara kazališna čarolija bivanja u trenutku priče i izvedbe, nestalno u pozicijama prije ili kasnije. Upotreba kofera stoga je definitivno režijska interpretacija, dok je upotreba cipela, iako scenski efektna, ipak jednostavna izvedenica radnje, u konačnici čak ni ne u potpunosti razrađena. Unutar tih okvira održava se, ali s određenim usponima i padovima, vitalnost igre pa se i nositelji uloga mijenjaju po potrebi, osim one naslovnog obrtnika koji, kao žrtva ali i kao pobjednik, ostaje stamen. Velika je vrijednost predstave njezina akustička dimenzija, od kako melodijske tako i ambijentalne upotrebe usne harmonike, do zvukova koje proizvodi tako siromašno-bogata rekvizita, ali i sama tjelesnost izvođača. Predstava je potencijalni lektirni hit koji Šenou, ali i Postolara (a pogotovo višeglavog i višeglasnog Vraga!), vraća u zasluženi život.
fotografije: Krešimir Šarić
